YES ZGB.

Cura

Da, Zagreb.
Da, multikulturalnoj i međunarodnoj jeseni u gradu.
Ili da – našem snu?

Zagreb na jesenskom pladnju donosi tisuće raznorječja, govora, pokreta, zvukova … osmjeha, suza. Onima koji mogu plakati i smijati se bez umjetnih kapi za oči i usne.
Pozvani smo svi, “puk mladi i stari…“.

To su prilike za ovaj grad koji poziva svoje neuhvatljive, tražene odsutne i prisutne stanovnike. Za grad starosjedilaca i pridošlica i prolaznika. Za grad onih koji pokušavaju slijediti njegov duh i onih koji ga urušavaju. Za grad novih dugonogih klinki i klinaca, za grad s tisuću jesenskih igara… Stanovnicima Zagreba dolaze u posjete kreativci iz različitih europskih i svjetskih središta. Možda su neki potajno i danas u potrazi za izgubljenim identitetima vlastitih gradova? Ili u traženju njihovih novih brandova? Ili nešto znaju o "compartidnim identitetima" u prostorima totalitarne demokracije? Ili se naprosto ne pitaju ni o čemu, tek se vesele velikom gradskom sajmu svakovrsne ljepote i ružnoće?

Drugi pak, i gosti i domaći bave se mogućnostima suvremene umjetnosti i kulture. Kao opasne stvari sa stilom? Kao svjedoka vremena? Kao očekivanje nedočekanog? Kao bljesak od kojeg zaslijepiš? Kao onog što smiruje uznemirene i uznemiruje smirene? Kao užitka u letu?

Ako se među nama gledateljima i slušateljima pojavi netko tko odista želi vidjeti i čuti, mogu nam se dogoditi neki čudni otkucaji, dodiri, prisjećanje na ljubav ili na miris kestena…

Mani Gotovac
teatrologinja